Struktura tradicionalnog vodomjera obično se dijeli na tri dijela: kućište, čahuru i jezgro sata. Voda ulazi u prstenasti prostor na donjem dijelu kućišta iz dotoka vode i udara se na rotor, zbog čega se rotor rotira i pokreće brojač.
Vrijedno je napomenuti da je čitanje tradicionalnih mehaničkih brojila vode vješto. Čitajte od glavnog pokazivača do nižeg dijela, to jest, čitajte s kontrolnog kotačića od × 1000 u smjeru kazaljke na satu odozdo prema gore. Naročito ako su hiljade, stotine i desetine pokazivača između dva broja, obratite pažnju na povezanost dvaju susjednih pokazivača. Kao što je prikazano na slici, pokazivač „× 1“ je između 6 i 7, što je vrlo blizu 6. Hoće li se očitati 6 ili 7 ovisi o tome je li pokazivač broja od × 0,1 blizu 0. Vidimo da pokazivač brojčanika od × 0,1 je između 1 i 2, što znači da još nema nošenja, tako da je pokazivač jedinice trebao očitati 6 umjesto 7. Ako je pokazivač broja 0,1 × između 9 i 0, moguće je i čitanje 5.
Tradicionalni vodomjeri imaju jednostavnu strukturu i niske troškove, ali na njih lako utječe vanjsko okruženje. Posebno su mehanički vodomjeri instalirani na otvorenom vrlo osjetljivi na oštećenja u nekim područjima gdje je temperatura zimi ispod nule. U nekim područjima gdje je temperatura izuzetno niska, obimni vodomjeri bit će oštećeni, što će stanovnicima otežati upotrebu vode. Kao odgovor na ovu situaciju, razvili smo nove proizvode, poput ultrazvučnih brojila vode, itd. Takve vodomere ćemo detaljno predstaviti u budućim člancima.